Kaos u ruskoj vojsci, nakon Putinove smjene ‘sirijskoga mesara‘ Dvornikova, pao i Surovikin, ‘general Armagedon‘

Tematizirajući novu “rošadu” u samom vrhu ruskih vojnih snaga, britanski The Telegraph komentira kako nije neuobičajeno da viši vojni zapovjednici budu zamijenjeni tijekom rata, no tip osobe, odnosno vojnog dužnosnika koji je potreban za izgradnju, opremanje i raspoređivanje vojnih snaga može biti posve neprikladan za posao vođenja tih formacija na bojnom polju. Čak i osobe prekaljene u borbama ne moraju nužno imati dovoljno mentalnih ili intelektualnih sposobnosti i vjerodostojnosti te osobnog integriteta da uzmu stvar u svoje ruke i vode cijelu stvar.

Ruski predsjednik Vladimir Putin smijenio je s dužnosti, odnosno realno degradirao Sergeja Surovikina, poznatog pod nadimkom “general Armagedon”, s mjesta glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini.

Surovikin je bio postavljen kao zamjena za generala Aleksandra Dvornikova, poznatog također po još jednom “dražesnom” nadimku “sirijski mesar”, koji je, kao i njegov nasljednik, izdržao jedva tri mjeseca na tom važnom položaju. Novi šef odmah je nametnuo svoj autoritet u ratu. Prvo je uvjerio ruskog predsjednika da prepusti grad Herson ukrajinskim snagama, umjesto da riskira gubitak velikog broja vojnika i opreme. Također, osmislio je zračnu kampanju udara na ukrajinsku civilnu infrastrukturu, vjerujući – pokazalo se pogrešno – da bi mogao slomiti duh i moral Ukrajinaca kroz opetovana masivna raketiranja, piše Jutarnji list.

Je li zamjena generala Surovikina generalom Valerijem Gerasimovim, glavnim šefom ruskih oružanih snaga, promjena do koje je došlo zbog neuspjeha zračne kampanje ili je Putin razotkrio unutarnju nefunkcionalnost Kremlja, pitanja su koja se sada postavljaju. Znakovito je da je Surovikin maknut s mjesta glavnog šefa vojne kampanje u Ukrajini, ali je degradiran samo do razine zamjenika zapovjednika. To ukazuje da će se zračna bombardiranja vjerojatno nastaviti, iako se čini da je postojeća ruska sigurnosna struktura, utjelovljena u Ministarstvu obrane, ponovno potvrdila svoj autoritet.

No, to također sugerira da si Putin nije mogao dozvoliti osobnu sramotu da izgubi čovjeka kojeg je odlikovao za hrabrost i predanost službi tek nedavno, točnije 31. prosinca. Stoga se postavlja pitanje čemu onda ova promjena.

nerealno Prigožinovo samohvaljenje

I u trenucima kad je razoreno područje grada Soledara, u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas, poprište teških borbi između ukrajinskih i ruskih snaga, na koje je okupator preusmjerio svoj fokus s Bahmuta, istovremeno je eskalirao tinjajući sukob između Ministarstva obrane i novonastalih “kvaritelja zabave” poput plaćeničke grupe Wagner. Jevgenij Prigožin – šef Wagnera i biznismen poznat kao “Putinov kuhar” zbog svojih unosnih ugostiteljskih ugovora s Kremljom – vojnu pobjedu u Soledaru, koju je ranije objavio, smatra prilikom za jačanje svog prestiža i utjecaja u krugovima moći u Moskvi, s obzirom na to da bi ta pobjeda značila prekid višemjesečnih poraza i poniženja za Kremlj u ratu u Ukrajini.

Prigožin smatra i javno naglašava kako je svaki ruski napredak u Soledaru rezultat isključivo djelovanja njegovih boraca, što je tvrdnja koju su zapovjednici ruske regularne vojske osporili i – što je posebno znakovito – javno osudili, tvrdeći da su i ruske regularne snage sudjelovale u akcijama. Istovremeno, Kijev odgovara da borbe još traju te da je Prigožinova taktika suluda zbog golemih žrtava koje je spreman podnijeti zbog zanemarivih strateških dobitaka, dok je rusko ministarstvo obrane u petak priopćilo kako su njihove snage u četvrtak preuzele kontrolu nad gradom, što je tvrdnja koja nije neovisno provjerena.

Šef Wagnera je, inače, glasni pristaša generala Surovikina, koji je, kao zapovjednik aktualne najveće ruske geopolitičke glavobolje modernog doba, također uživao izravan pristup Putinu. Također je, zajedno s notornim čečenskim vođom Ramzanom Kadirovim, veliki kritičar general-pukovnika Aleksandra Lapina, koji je unatoč smjeni nakon gubitka Limana, ovih dana promaknut u načelnika Glavnog stožera kopnenih snaga.

kremaljska dvorska intriga

Kada je Valerij Gerasimov u pitanju, upitno je hoće li se on moći usredotočiti na pobjedu u ratu dok istovremeno upravlja ostatkom vojske na terenu. Neki procjenjuju da mu je cijela stvar smještena kako bi na kraju snosio odgovornost za eventualni neuspjeh. U najmanju mu je ruku, prema nekim mišljenjima, u ruke uvaljen “vrući krumpir”.

Ova će promjena u vrhu vojnih struktura vjerojatno iz Moskve biti predstavljena kao najava novog razdoblja vojnih uspjeha. Uz nastavak zračne kampanje pod vodstvom Surovikina, to će dati prostora Gerasimovu da razmišlja o široj slici i osmisli strategiju za pobjedu u ratu, reći će zagovornici ovog manevra. No, to istovremeno znači zamagljivanje činjenice grozne ruske situacije i mogućnosti budućih sposobnosti Kremlja da nekako izvuče kakav benefit s bojnog polja u Ukrajini, piše Jutarnji list.

U najvišem ruskom sustavu upravljanja Gerasimov je već mjesecima bio u idealnoj poziciji da ispolji svoj strateški genij u vezi događanja na terenu, ako taj genij doista postoji. U svakom slučaju, on to još nije učinio, a više je nego upitno hoće li moći sada, s razbijenom vojskom na leđima i toksičnim političkim sudom u Moskvi te Kijevom koji uživa sve veću potporu izvana. Ono čemu svijet sada svjedoči je najoštrija kremaljska dvorska intriga, a ne poticajno “razmrdavanje” zapovjedništva.

U međuvremenu, i zapadni sigurnosni analitičari i proratni ruski ultranacionalisti, kako piše Politico, skeptični su da će preustroj u vojnom vrhu dovesti do promjene ruske taktike koja bi promijenila pravila igre ili omogućila novi zamah ruskoj vojnoj kampanji. Ako se Putin nada da brzo preraspoređivanje generala može oživjeti njegovu posrnulu vojnu avanturu u Ukrajini i ugušiti ogorčene sukobe među njegovim zapovjednicima, vjerojatno će biti razočaran, procjenjuje ovaj utjecajni portal.

Paravojni šefovi

Prema tim procjenama, ovdje se očito radi o političkim potresima unutar Kremlja, odnosno preustroj u vojnom vrhu znak je unutarnjih sukoba, u kojima ministarstvo obrane pokušava ponovno uspostaviti kontrolu nad vođenjem rata i obuzdati rastući utjecaj paravojnog šefa Prigožina, koji sada nastoji doći u središte pozornosti i prikazati sebe kao pravog borca koji se s kacigom na glavi u pancirnom prsluku fotografira sa svojim borcima na bojišnicama u Ukrajini.

Poznato je da se proratno ultranacionalističko leglo Prigožina i Kadirova već dugo zalaže za restrukturiranje najviših ešalona zapovjedništva, no uzevši u obzir najnoviji Putinov kadrovski manevar, čini se da tvrdolinijaškom dvojcu šef Kremlja ne daje ono žele, već umjesto toga jača ljude iz njima omraženog ministarstva pod vodstvom Sergeja Šojgua, koje je česta meta najžešćih radikalskih osuda i kritika.

Spomenuti dvojac hvalio je Surovikina da je donio više taktičke koherentnosti i fokusa na rusku kopnenu kampanju te su tražili smjenu Gerasimova – kojega krive da nije uspio osvojiti Kijev u prvim danima invazije punog opsega na Ukrajinu – te ministra obrane Šojgua i Lapina, koji im svi predstavljaju “crvenu krpu” pred nosom. Na koncu, Putin je ipak odlučio popuniti unutarnje pukotine u zidu moći kada je vojska u pitanju afirmacijom Gerasimova i Lapina te degradiranjem Surovikina.

Rob Lee, analitičar američkog sigurnosnog think tanka Institut za istraživanje vanjske politike, naglašava upravo činjenicu da je Prigožin hvalio Surovikina i smatra da bi ovotjedna promaknuća mogla “djelomično biti odgovor na sve utjecajniju i javniju ulogu grupe Wagner u ratu”.

Ribari ratnih blogerskih duša

Utjecajni proratni ruski vojni blogovi poput Ribara, kojeg prati milijun korisnika na Telegramu, također su “na nož” dočekali odluku da se Surovikin zamijeni. Ribar, blog koji kreira više autora i koji su svi očito dobro povezani s ruskom vojskom, pripisuje Surovikinu velike zasluge na bojnom polju, kao i za početak uvođenja reda u kaotičnu vojnu kampanju. Stoga je Ribar vrlo kritičan u vezi s tim da “general Armagedon” postane krivac za nedavne debakle, uključujući razorni ukrajinski raketni napad na Novu godinu na ročnike u ukrajinskom gradu Makiivki.

Lapinovo unapređenje, pak, izazvalo je prezir Igora Girkina, bivšeg obavještajnog časnika te paravojnog zapovjednika – a zapravo terorista – koji je odigrao važnu ulogu u ruskoj aneksiji Krima i ratu u Donbasu. Girkin, poznat i kao Strelkov, naveo je na svom Telegram kanalu da Lapinova nova uloga mora biti “najblaže rečeno nesporazum”. Ruski jastrebovi općenito su s oduševljenjem dočekali Surovikinovo imenovanje u listopadu na funkciju glavnog zapovjednika “posebne vojne operacije”.

Odluka da Surovikin ostane Gerasimovljev prvi zamjenik donekle ublažuje nezadovoljstvo ultranacionalista, ali jedva da odgovara njihovim pozivima na temeljitu preobrazbu vrha ruskih oružanih snaga. Hoće li Gerasimov, inače veteran ruskog rata u Afganistanu, biti na visini zadatka, ostaje da se vidi. On posjeduje iskustvo kao zapovjednik na bojnom polju u Ukrajini – nadzirao je akcije ruskih snaga i proruskih pobunjenika u kolovozu 2014. godine, kada je nadigrao Ukrajince kod Ilovajska u regiji Donjecka, gdje je ubijeno više od 1000 ukrajinskih vojnika. Ta je bitka natjerala tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da pristane na mirovne pregovore.

Gerasimov se smatra zagovornikom hibridnog ratovanja i autor je ruske vojne doktrine, nazvane po njemu, koja podrazumijeva kombiniranje vojnih, tehnoloških, informacijskih, diplomatskih, gospodarskih, kulturnih i drugih taktika za postizanje strateških ciljeva. Budući da je Gerasimov dio uskog kruga kremaljskih “jastrebova”, koji su savjetovali Putinu da napadne Ukrajinu, njegova budućnost sada vjerojatno ovisi o ishodu rata. Posao koji je dobio, kaže Mark Galeotti, stručnjak za rusku vojsku, najvrući je od svih krumpira. “Sada je sve na njemu”, dodao je Galeotti u objavi na Twitteru, piše Jutarnji list.

Source: slobodnadalmacija.hr