Ukrajinski rat navršio je godinu dana i ne nazire mu se kraj. Obje strane žele nastaviti borbu, a svaki pregovarački mir izgleda daleko. Rat se, usprkos svemu, mora nekako razvijati, kopniti ili okončati. Ovo je pet scenarija koje treba uzeti u obzir oko Ukrajine, smatra Guardian.
Rusi uspijevaju s ofenzivom
Rusija postiže proboj na istok vrlo brzo, prije nego što Ukrajina dobije i ovlada novim zapadnim naoružanjem. Proboj je moguć za nekoliko tjedana, ali i nakon što ukrajinska protuofenziva ne uspije. Ključna prednost ruskih osvajača je broj raspoloživih vojnika – njih oko 300.000, od kojih su gotovo svi već angažirani u Ukrajini.
Neki ukrajinski vojni stručnjaci strahuju od pokreta koji bi u kliješta okružio Donbas i ukrajinski istok od Sumija na sjeveru do Velike Novosilke na jugu. To bi dugoročno omogućilo Rusiji da okupira većinu od četiri ukrajinske pokrajine koje je jednostrano anektirala. U trenutku ostvarenja ovog plana, Rusija bi mogla zatražiti prekid vatre kako bi zadržala ono što ima, a predah bi mogla iskoristiti i za obrambenu kampanju i konsolidaciju svoje potučene vojske.
U ovome trenutku je, međutim, teško zamisliti da Rusija munjevito prodire vrlo daleko na zapad, s obzirom na višemjesečno bolno sporo napredovanje oko Bahmuta i katastrofalan pokušaj zauzimanja Vuhledara. Zapadne obavještajne službe procjenjuju da Rusija trenutno gubi 1000 vojnika dnevno, a napredovanje im se mjeri u par stotina metara. Kremlj bi, doduše, mogao uskoro zatražiti novu veliku mobilizaciju, a briga više je bojazan da bi Peking mogao početi tajno opskrbljivati Rusiju vojnim zalihama.
Ukrajinski veliki protuudar
Ukrajina okuplja snage s više od 100 zapadnih tenkova Leopard 1 i 2, Abramse i ostale, te sličan broj oklopnih vozila koje se nada upotrijebiti za probijanje ruskih linija kad proljetna blatna sezona popusti. Strategija obuhvaća i pokušaj razbijanja cestovnog i željezničkog koridora koji povezuje užu Rusiju s okupiranim Krimom, čime bi se poluotok odsjekao od zaleđa, s dodatnim napadom prema Melitopolju ili Berdjansku. U kombinaciji s još jednim udarom na netom popravljeni Kerčki most dug 19 km prema ruskom kopnu, Krim bi doista bio sve izoliraniji i ranjiviji.
Postoji nada da bi takvo pokazivanje snage moglo natjerati Rusiju za pregovarački stol, ali zadnji ratoborni govori Vladimira Putina ne sugeriraju lidera spremnog na skori kompromis. Realno, ako Ukrajina doista namjerava istjerati Rusiju sa svog okupiranog teritorija, trebalo bi joj još nekoliko ofenziva kroz više mjeseci, i dramatična promjena u razmišljanju Kremlja. Rani uspjesi Ukrajine u protunapadu prošle godine ulijevaju trenutno preveliki optimizam u lako prodiranje naprijed prema Krimu.
Pat
Jedna od varijanti razvoja stanja na bojištima je i pat. Ukrajinska dugo očekivana proljetna protuofenziva, primjerice, slabo napreduje, a rezultat je dugotrajna borba koja postupno slabi u intenzitetu kako Rusima ponestaje streljiva i opada opskrba Ukrajine. U takvim bi okolnostima sigurno jako rastao pritisak na Kijev da pregovara – puno manje sa Zapada, znatno više iz Kine. Međutim, vrlo je malo vjerojatno da će Ukrajina službeno ustupiti bilo koji teritorij, s obzirom na podršku javnosti otporu ruskoj invaziji.
Krajnja točka ovdje nije dogovoreni mir, već puno prije zamrznuti sukob koji se konsolidira oko uspostavljenih linija kontrole. To bi imalo snažne sličnosti sa situacijom nakon početnih ruskih upada u Ukrajinu 2014., ali ovaj put bi zapad ostao u otvorenom neprijateljstvu s Moskvom, a Ukrajini bi trebale godine potpore da njezina istočna granica ostane stabilna.
Umor Zapada
Rusija se od prvoga dana rata ustrajno nada da može uplesti Zapad u dugi proxy rat koji će iscrpiti sve Ukrajini savezničke zemlje prvo vojno, a zatim i politički. To bi odražavalo ono što se dogodilo i oko Afganistana kada su se, nakon 20 godina, SAD povukle i predale ga Talibanima.
Dosad su zapadne zemlje pokazale snažno jedinstvo u želji da pomognu Ukrajini. Ali ako Joe Biden bude poražen na predsjedničkim izborima u SAD-u 2024. od Donalda Trumpa ili nekog drugog sličnog izolacionističkog kandidata, to bi moglo otvoriti ozbiljna pitanja za ratne napore Ukrajine. SAD je dosad osigurao 44 milijarde eura (46 milijardi dolara) vojne potpore Ukrajini, a Europa (uključujući UK) 18,7 milijardi eura. S promjenom u Bijeloj kući sve bi to moglo naglo stati.
Promjene na tronu
Ratovi često ne završavaju predvidivo, a neuspjeh u postizanju očekivanih pobjeda često dovodi do iznenadne promjene vlasti. Čini se da je Ukrajina još vrlo ovisna o Volodimiru Zelenskom u smislu svoje ratne diplomacije iako on ne usmjerava detaljnu vojnu strategiju, no želja zemlje da se bori je svakako vrlo jaka.
Što se tiče Rusije, Putin je vjerojatno u najrizičnijoj poziciji u kojoj je bio otkako je na vlasti, iako je njegov stisak oko Kremlja i cijele zemlje ostao dosta jak. No, čak i kad bi Putin bio sutra neočekivano i naglo svrgnut, daleko je od realnih prognoza da bi se bilo koji njegov nasljednik želio brzo i bezuvjetno povući iz Ukrajine.
Usprkos tome, što duže rat u Ukrajini bude trajao bez obrata i jasnoga rezultata, to je vjerojatnije da će se zbog njega dogoditi nešto neočekivano – na obje strane.
Source: slobodnadalmacija.hr
