Unutar ukrajinske vlade pojavljuju se jasne razlike u mišljenjima oko toga treba li Ukrajina ponovno osvajanje Krima učiniti neospornim ciljem, ili treba biti spremna zamijeniti privremenu rusku kontrolu nad poluotokom za ruske ustupke na nekom drugom mjestu.
To pitanje ima potencijal stvoriti raskol između Kijeva i zapadnih vlada koje strahuju da bi Krim i strateški važna vojna baza Sevastopolj mogli biti točke na kojima bi situacija mogla eskalirati do nuklearnog rata. To pitanje postaje sve hitnije jer se Ukrajina priprema na ofenzivu koja bi potencijalno mogla omogućiti da prekine kopneni put između Rusije i Krima.
Direktor programa Euroazija na Quincy Institutu, Anatol Lieven, smatra da bi Volodimir Zelenski imao velikih poteškoća u Ukrajini zbog podržavanja prekida vatre i ostavljanja Krima u ruskim rukama. Ne samo da bi to naišlo na snažno protivljenje tvrdokornih nacionalista i ukrajinske vojske, već i javnosti, čije je opće raspoloženje sada da se Krim mora vratiti pod svaku cijenu.
– Ako uspijemo postići strateške ciljeve na bojnom polju, i kada budemo na administrativnoj granici Krima, spremni smo otvoriti diplomatsku stranicu za pregovore o ovom pitanju, iako to ne znači da isključujemo oslobađanje Krima, rekao je prošlog tjedna za Financial Times iskusni ukrajinski diplomat Andrij Sibiha, prenosi Jutarnji list.
Još jedan savjetnik predsjednika Zelenskog, bivši novinar i političar Mihajlo Podoljak, ima drugačije stajalište i isključuje bilo kakav kompromis s Rusijom.
– Možemo li razgovarati o diplomatskom izlazu iz situacije na Krimu? Da, naravno, ako Moskva danas počne povlačiti svoje trupe. Onda možemo pričekati dan, dva ili tri, dok se trupe zajedno s ruskim stanovnicima povuku, rekao je.
Dodao je i da, nakon što Rusija napusti cijeli teritorij Ukrajine, pregovori trebaju biti o ruskoj kompenzaciji Ukrajini i kažnjavanju ratnih zločina, kao i o stvaranju 100 kilometara duge demilitarizirane zone s ruske strane granice. Ističe kako je i za ukrajinski oporavak bitna sudbina njihovog stanovništva, koje se velikim dijelom povijesno identificiralo s Rusijom.
– Moramo potpuno zatvoriti sve što je vezano uz ruski kulturni prostor. Moramo iskorijeniti sve rusko. Treba postojati samo ukrajinski kulturni prostor ili globalni kulturni prostor. Ne treba razgovarati o tome ima li osoba pravo koristiti ruski jezik ili ne. Ne treba o njima razmišljati kao o ‘našim ljudima s kojima moramo o nečemu razgovarati‘. Tamo žive gangsteri, kriminalci, okupatorska vojska. Treba ih protjerati, a neke i zatvoriti.
Većina Ukrajinaca smatra da Krim treba vratiti Ukrajini, ali uz neke mjere mirne reintegracije stanovništva.
Znatna manjina Ukrajinaca pak smatra da bi Ukrajina trebala biti spremna odreći se Krima u zamjenu za mir i povratak ostalih teritorija koje je Rusija zauzela od prošle veljače. U suprotnom će, smatraju, rat trajati zauvijek. Kažu i da Krim nikada nije stvarno bio dio Ukrajine, te da bi prorusko stanovništvo predstavljalo vječni problem u Ukrajini.
Prema istraživanju javnog mnijenja provedenom u srpnju prošle godine, 58 posto Ukrajinaca smatra kako se Krim mora vratiti Ukrajini. Većina je to, ali ne velika.
Zanimljivo je i da svi koji smatraju da je povratak Krima Ukrajini neophodan žele o tome govoriti službeno, no oni koji su za kompromis, nisu bili spremni o tome govoriti službeno.
Jedan od pristaša Narančaste revolucije iz 2004. godine kaže da velik broj ljudi vjeruje da se moraju boriti kako bi ponovno osvojili Krim bez obzira na gubitke, no zapravo većina razumnih ljudi zna da to nije moguće. Problem je u tome, ističe, što takvo što nije moguće javno reći bez gubitka posla, a možda i nečeg još gorega. Svatko tko zagovara kompromis s Rusijom biva javno označen kao izdajica.
Kao i u većini ratova, takvo je ozračje pojačano državnom kontrolom televizije, gdje se sada većinom govori samo u prilog vladinoj liniji, te da se o povratku Krima i istočnog Donbasa ne može pregovarati.
– Najveći problem je atmosfera cenzure. Nitko ne daje izravnu naredbu ali svi znaju da ćete, ako neke stvari napišete, imati gadnih problema, kod poslodavaca ali i sa sigurnosnim službama, rekao je za Foreign policy jedan novinar iz Dnjepra.
Rezultat je spirala šutnje u kojoj su stavovi mnogih potpuno odsutni u javnosti, kaže ukrajinski analitičar Volodimir Iščenko.
Bilo da planirana ukrajinska ofenziva uspije ili ne uspije, Ukrajina će se vjerojatno suočiti sa sve više poziva zapadnih vlada za nekim oblikom privremenog kompromisa s Rusijom, kao i s prijetnjama smanjenja pomoći sa zapada.
Ali, kao i u mnogim ratovima, državna propaganda usmjerena na motivaciju stanovništva na borbu, stvorila je ono što je jedan ukrajinski analitičar nazvao ‘Frankensteinovim čudovištem‘ kada je riječ o kompromisu s Rusijom. To je javno raspoloženje koje je državna propaganda pomogla stvoriti, ali sada ga ne može kontrolirati.
Tajnik ukrajinskog vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Oleksij Danilov rekao je da, ako ukrajinski predsjednik Zelenski predloži mirovne pregovore između Kijeva i Moskve, bit će to političko samoubojstvo.
Svi se analitičari, piše Foreign policy, slažu s time da samo intenzivan javni pritisak iz Washingtona može omogućiti Zelenskom da pristane na teritorijalni kompromis.
Source: slobodnadalmacija.hr
