Novosti u svijetu

Ekonomska i socijalna kriza od 2008. utjecala je na krizu socijalne države pa su oslabili mehanizmi zaštite širih slojeva stanovništva, pri čemu su naravno najpogođeniji oni najsiromašniji. Taj proces uklopio se i u ekonomsko slabljenje srednjeg sloja. Kada se tome doda razbuktali koncept liberalnog kapitalizma u kojemu nema gornje granice najviših plaća kao ni najdonje najnižih, dobije se stanje da su neki radnici, kako bi preživjeli, prisiljeni raditi nekoliko poslova.

U proteklih dvadesetak godina broj osoba koje rade istovremeno nekoliko poslova više se nego udvostručio. Obično su to poslovi niske kvalifikacije gdje se plaća tek zakonom zajamčena minimalna satnica koja, kako upozorava glavni tajnik sindikata Philipp Schumann, nipošto nije dovoljna: “S dvanaest eura zajamčene satnice i kod radnog tjedna od 42 sati možete zaraditi nešto manje od 2.200 eura bruto. To je tek nekih 60 posto prosječnih prihoda u Njemačkoj i nije dosta za život”, rekao je on za Deutsche Welle.

U Njemačkoj je uobičajeno plaću izražavati bruto iznosom. Od tog iznosa se odbijaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez te porez na prihod – a on pak ovisi i o bračnom stanju i broju djece. Pa tako od 2.200 bruto na računu možda završi tek nekih 1.500 eura.

Ni fakultetska diploma nije dovoljna za preživljavanje

Veliki korak ove njemačke koalicijske vlade bio je što je u listopadu povisila minimalnu satnicu na 12 eura, ali inflacija i poskupljenja su pojeli gotovo sve što se dobilo tom odlukom. U Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, preko 14 milijuna građana, zahvaćeno siromaštvom, a ta brojka zbog inflacije i dalje raste.

Kako piše Deutsche Welle, kao ilustracija teškoga sastavljanja kraja s krajem u Njemačkoj odličan je primjer šesteročlane obitelji iz Wetzlara. Otac je strojarski tehničar u punom radnom odnosu, majka Anika je radila sa skraćenim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi. Kako je sve postalo skuplje za preko 20 posto, makar je otac radio naizmjenice u tri smjene, u kućnoj blagajni je nedostajalo nekih 700 eura.

Osim u školi, Anika sada radi i u jednom dječjem vrtiću, a onda i kao prodavačica u pekarnici. Za slobodni vikend više ne zna. “Toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i totalno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati kako da uopće organiziramo naše poslove, skrb za naše četvero djece i sve druge termine”, žali se Anika. U školi prima 15 eura na sat, ali to bi trebalo biti dvostruko više da bi im bilo dovoljno za život.

I oni koji imaju fakultetsku diplomu moraju raditi više poslova, pri čemu su uredno radno vrijeme i slobodni vikendi nemoguća misija.

Ni rad od 14 – 15 sati dnevno ne donosi sigurnost

Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio je samo kao posrednik u ugovaranju stambenih kredita. Ali zbog sve većih kamata posao s kreditima praktično je stao, pa sada radi svašta. Kao tonski tehničar na konferencijama, kao DJ te kao pomoćnik u službi spašavanja. “U lošim mjesecima nedostaje mi i po nekoliko tisuća eura. Sa samo jednim poslom imao bih barem 1.000 eura premalo”, objašnjava taj 53-godišnjak. Ne može si priuštiti odbijanje bilo kojega posla, makar i “petkom i svetkom”, jer bi to moglo značiti da će ga sljedeći put zaboraviti.

“Kad nakon sedam sati kao tonac dođem kući i onda još odem na dežurstvo kao pomoćnik službe za spašavanje na neki velesajam, radni dan traje mi 14, 15 sati.” A čak i sve to mu je jedva dovoljno. Jedino što je konstantno jest nesigurnost hoće li dobiti posao, kako zaraditi dovoljno novaca, neprestani stres i planiranje prepunog radnog dana. Ali s ovim poskupljenjima i s nadnicama kakve prima ne zna hoće li ikad izaći iz te situacije, piše Deutsche Welle.

Prema logici ekonomskih kretanja, ovakav bi se zabrinjavajući trend mogao prenijeti i u Hrvatsku. Premda je bilo zakonskih ograničenja za rad na dva posla, zbog pukog preživljavanja neki su već u njega uključeni. A uz ovakvu inflaciju, poskupljenja, slaba povećanja plaća te nedostatak sluha vladajućih i poslodavaca, moglo bi ga biti i više, ako se ne promijeni paradigma.

Source: slobodnadalmacija.hr

U Hrvatskoj su neki objavili članak s naslovom “Vojnici iznad baze snimili nešto od čega vam se ledi krv u žilama: Uvjereni su da su izvanzemaljci bili na Zemlji” i podnaslovom “Vojnici su uvjereni da su vidjeli NLO, njih čak 50 svjedočilo je ovom prizoru”.

Članak je 24. svibnja podijeljen i preko Facebooka, prikupio je mnoštvo reakcija.

“Američki istraživački novinari Jeremy Corbell i George Knapp u utorak su objavili ekskluzivnu snimku koja prikazuje navodni NLO iznad aktivne vojne baze u Kaliforniji u travnju 2021. godine. Snimka, koju je zabilježio časnik u kampu “Wilson” u Twentynine Palmsu, otkriva ogromni tamni NLO trokutastoga oblika s svjetlima na rubovima.

Više od pedeset marinaca svjedočilo je ovom nevjerojatnom prizoru uživo. Nekoliko snimaka napravljenih mobilnim telefonima prikazuje letjelicu koja je lebdjela iznad pustinjskih planina oko deset minuta. U jednom trenutku, vojnici su čak ispalili raketu u pokušaju da bolje osvijetle NLO.

Letjelica, na kojoj su zamijećena pet crvenih svjetala, zatim je iznenada nestala, ostavljajući vojnike zbunjene. Prema procjenama, duljina NLO-a iznosila je otprilike polovicu nogometnog igrališta.

Jedan od marinaca, čiji je identitet zaštićen, izjavio je da se NLO pojavio iznenada, te da su se okupili i promatrali nevjerojatan prizor. Unatoč njihovom vojnom iskustvu, nitko od prisutnih nije mogao prepoznati letjelicu. Na snimkama se može čuti kako vojnici izražavaju svoje zapanjenje i spominju izvanzemaljce”, piše u članku kojeg analizira Faktograf.

U članku je podijeljen i status s Instagrama jednog od novinara, Jeremyja Corbella, od 23. svibnja u kojem se opisuje taj događaj iz Kalifornije, stavljena je fotografija neobičnih svjetala na nebu te reklama za njegov podcast “Weaponized” koji ima zajedno s Georgeom Knappom.

Što je poručilo američko Ministarstvo obrane?

Za Fox News je cijeli događaj komentiralo američko Ministarstvo obrane. Glasnogovornica tog ministarstva Sue Gough putem e-maila je odgovorila da se na dan kada su snimljena neobična svjetla kod vojne baze održavala vježba te da ured Pentagona koji se bavi UAPs-ima, što je akronim američke Vlade za NLO-e, nema podataka o tom incidentu.

“Mogu potvrditi da su se u zračnom prostoru kalifornijske Twentynine Palms tada nalazila vojna zrakoplovna sredstva, a u to vrijeme je održavan tečaj za vojne i taktičke instruktore”, napisala je Gough u odgovoru.

“Nema podataka o komunikaciji s kontrolom baze u smislu primjećivanja UAP-a, niti da su raspoređeni resursi baze za istragu UAP-a. AARO nema podatke o ovom navodnom događaju i ne može potvrditi autentičnost izvještaja”, dodala je u odgovoru.

Pojasnimo da kratica UAP (unidentified aerial phenomenon) prevedena s engleskog znači neidentificirani zračni fenomen, a tom se kraticom u engleskom jeziku posljednjih godina često zamjenjuje UFO (unidentified flying object), odnosno u hrvatskom jeziku uvriježena kratica NLO – neidentificirani leteći objekt.

Američko Ministarstvo obrane u srpnju 2022. godine objavilo je da uspostavlja tijelo skraćenog naziva AARO (All-domain Anomaly Resolution Office) koje se nalazi u podtajništvu obrane za obavještajnu djelatnost i sigurnost, a misija mu je da sinhronizira napore u američkom Ministarstvu obrane, i s drugim američkim federalnim institucijama i agencijama, u identificiranju objekata od značaja u ili blizu vojnih instalacija, operativnih i trening i drugih područja interesa u zračnom prostoru i da, ako je potrebno, ublaži bilo koje prijetnje za sigurnost operacija i nacionalnu sigurnost.

Iz odgovora američkog Ministarstva obrane Fox Newsu, može se iščitati kao niti u zapovjedništvu kalifornijske vojne baze, ali niti u AARO-u nitko nije obaviješten o mogućem neidentificiranom letećem objektu na nebu u to vrijeme te da se tada održavalo tečaj za instruktore zbog čega su na nebu bila “vojna zrakoplovna sredstva”. Iz tog odgovora može se zaključiti da su neobična svjetla bila dio baš tih američkih vojnih naprava.

Source: slobodnadalmacija.hr

Source: slobodnadalmacija.hr

„Ukrajina je spremna pokrenuti svoju dugo očekivanu protuofenzivu – rekao je Oleksij Danilov, jedan od najviših  ukrajinskih sigurnosnih dužnosnika za BBC. Danilov je tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine i stožerni stup ratnog kabineta predsjednika Volodimira Zelenskog.

Upozorio je da ukrajinska vlada nema pravo na pogrešku u vezi s tom odlukom jer je ovo “povijesna prilika” koju ne smiju izgubiti. Danilov vrlo rijetko daje intervjue, a upravo dok je razgovarao s novinarima BBC-a razgovor je prekinut telefonskim pozivom predsjednika Volodimira Zelenskog koji ga je pozvao na sastanak kako bi se razgovaralo o protuofenzivi.

Dok Rusi čekaju protuofenzivu k‘o zapeta puška, to je upravo ono što vrh Ukrajine želi: tjeskobnu rusku snagu koja ne zna kada i gdje će Ukrajina udariti, ali je iscrpljena stalnim pregrupiranjem i iščekivanjem toga dana. Oleksij Danilov BBC-u je kazao da bi ofenziva mogla započeti “sutra, prekosutra ili za tjedan dana”.

Tijekom razgovora visoki je dužnosnik potvrdio da se dio plaćenika Wagnera povlače iz Bahmuta, ali je i dodao da se pregrupiraju na još tri lokacije i da to ne znači da su borbe prestale. Također je rekao da je apsolutno smiren u pogledu toga što je Rusija počela raspoređivati nuklearno oružje u Bjelorusiji, rekavši: “Za nas to nije neka vijest.”

Ukrajina već mjesecima planira protuofenzivu, ali je željela dobiti što više vremena za obuku trupa i primanje vojne opreme od zapadnih saveznika. U međuvremenu su ruske snage pripremale svoju obranu koja je na ključnim mjestima žestoko utvrđena. Mnogo je toga na kocki jer Vlada u Kijevu treba pokazati narodu Ukrajine, ali i zapadnim saveznicima, da je opravdala povjerenje i da može probiti ruske linije i vratiti okupirani teritorij. Danilov je rekao da će oružane snage započeti napad kada zapovjednici izračunaju da ukrajinske snage mogu postići najbolji mogući rezultat.

Upitan jesu li ukrajinske oružane snage spremne za ofenzivu, odgovorio je:

“Mi smo spremni, kao što smo bili spremni braniti svoju zemlju u bilo kojem trenutku. I to nije pitanje vremena. Moramo shvatiti da ovu povijesnu priliku ne možemo izgubiti kako bismo uistinu postali samostalna, velika europska država.”

Ponovio je kako bi se „to moglo dogoditi sutra, prekosutra ili za tjedan dana i da bi bilo čudno da navodi datume početka tog/tih događaja.“

– To ne mogu učiniti… Imamo vrlo odgovoran zadatak pred svojom zemljom. I razumijemo da nemamo pravo na pogrešku”, ponovio je Danilov.

Odbacio je tvrdnje da je protuofenziva već započela, kazavši da je “rušenje ruskih kontrolnih centara i ruske vojne opreme” zadatak ukrajinskih oružanih snaga od 24. veljače prošle godine. “U ovom ratu nemamo slobodnih dana”, veli.

Osvrnuo se i na ukrajinsku rak ranu, na grad mučenik Bahmut te  branio odluku ukrajinske vojske da se mjesecima ostane boriti u gradu koji nije toliko vojno važan, a uzeo je silne živote.

“Bahmut je naša zemlja, naš teritorij i moramo ga braniti. Ako počnemo napuštati svako naselje, to bi nas moglo dovesti do naše zapadne granice, a to je ono što Putin želi od prvih dana rata”, kazao je kijevski dužnosnik.

Navodi kako ukrajinske snage kontroliraju samo mali dio grada. “Ali morate imati na umu da je Bahmut odigrao veliku ulogu u ovom ratu”, dodaje.

Upitan odlaze li Wagnerovi plaćenici iz grada, kaže: “Da, to se događa. Ali to ne znači da će se prestati boriti s nama. Više će se koncentrirati na druge bojišnice… Pregrupiraju se na druge tri lokacije.”

Umirovljeni američki general Mark Philip Hertling, koji je bio zapovjednik američke vojske u Europi i Sedmoj armiji kaže potpuno razumije zašto Ukrajinski važu svaku sitnicu prije  kretanja u ofenzivu.   

„Kao profesionalni vojnik, ukrajinski general Valerij Zalužni zna da ima samo dvije velike prednosti kada ide u ofenzivu: odabir vremena i mjesta napada. On dobro zna da je nemoguće opozvati akciju nakon što pokrenu na desetke tisuća vojnika protiv ruske vojske — sile koja je mjesecima pripremala obrambene položaje. Možda je to jedan od razloga zašto se general Dwight D. Eisenhower, nakon što je posjetio svoje trupe noć prije invazije na Dan D, vratio u svoju trošnu kolibu kako bi napisao bilješku preuzimajući punu odgovornost za neuspjeh iskrcavanja u Normandiji, ako bi to bilo ishod. Srećom, ta je invazija bila uspješna, podsjetio je Hertling.

Napadne operacije zahtijevaju više snaga, veću manevarsku spretnost, precizno ciljanje i gađanje te dulje i sigurnije linije opskrbe.

“Ukrajinska vojska nije izvršila ništa slično u ovolikim razmjerima koji ih sad čekaju. Prema mom iskustvu u obuci i borbi, čak je i pametnoj i dobro uvježbanoj postrojbi iznimno teško postići masovnu borbenu moć na više odlučujućih točaka napada. Ali to je ono što ukrajinska vojska mora učiniti. Predviđam da će Zalužni i njegova vojska na kraju u ovoj ofenzivi osloboditi većinu – ako ne i svu – zemlju koju su okupirali Rusi. Poznajem ukrajinsku vojsku, a također poznajem i rusku vojsku, i nemam sumnje kakav će biti krajnji rezultat ove ofenzive. Ali nemoguće je sa sigurnošću reći kako će se točno odigrati, zaključio je Hertling.

Source: slobodnadalmacija.hr

Source: slobodnadalmacija.hr

NOVO 11:30 Kako nam javlja naš suradnik, Pernar je na sudu rekao i da je podnio prijavu protiv Hrvata jer su “krivotvorili dokumente za posvajanje djece”.

Rekao je da je posjetio veleposlanstvo Konga u susjednoj zemlji (u Beogradu), gdje mu je zaposlenik po imenu Diu Meci Ghata rekao da su 2017. prestali potpisivati ​​dokumente o posvajanju.

11:08 Kako piše 24 sata, Pernar je napravio pravu dramu sudu, derao se i urlao. Odvjetnici obrane rekli su da će ga optužiti za nepoštivanje suda.

10:45 Ivan Pernar upravo svjedoči na sudu. Kako nam javlja naš suradnik iz Zambije, Pernar je sudu rekao da je jedan uhićeni Hrvat rođen kao žena, a sad tvrdi da je muškarac. Kazao je i da kao transrodna osoba ne može posvojiti dijete.

Bivši saborski zastupnik Ivan Pernar ipak danas svjedoči na suđenju optuženim Hrvatima u Zambiji, javlja nam naš suradnik, novinar Stafrance Zulu.

Potvrdio mu je to državni odvjetnik Innocent Kamunga, iako je na prošlom ročištu bilo rečeno da je Pernar maknut s liste svjedoka i da se ona smanjila s 11 na 10 ljudi.

Prošlo ročište, podsjetimo, bilo je odgođeno jer se svjedoci Državnog tužiteljstva nisu pojavili pred Visokim kaznenim sudom, pa je sutkinja Mary Mulanda sazvala novo ročište za danas, ali je istaknula kako nedolazak kongoanskog diplomata, koji je posvojenu djecu doveo na granicu, predstavlja nepoštovanje Visokog suda u Ndoli.

Na prošlom ročištu predstavljen je i policajac koji je uhitio Hrvate, ali on nije mogao svjedočiti jer se ne osjeća dobro.

Svjedočiti nije mogao niti diplomat DR Konga, on još čeka odobrenje za svjedočenje, a imigracijski službenik, koji je još jedan svjedok tužiteljstva polaže ispite pa ni on nije mogao doći na sud.

Sutkinja Mulanda rekla je kako bi ovih dvoje svjedoka trebalo svjedočiti prije policajca koji je uhitio Hrvate.

Državni odvjetnik Innocent Kamunga potom je predložio da se saslušaju još dva svjedoka iz Odjela za socijalnu službu Zambije.

Riječ je o službeniku socijalne službe u Ndoli Chompa Muleyu i šefici socijalne službe u Lusaki Ireni Munga. Oboje su svjedoci-stručnjaci.

Nakon toga, državni odvjetnik Kamunga također je zatražio da se suđenje odgodi do petka, 26. svibnja kako bi svjedok iz Konga i imigracijski službenik bili spremni za svjedočenje.

– Čula sam što država traži preko državnog odvjetnika Innocenta Kamunge. Odgodit ću suđenje do ovog petka. No, nedostupnost svjedoka iz Konga da svjedoči, predstavlja nepoštivanje ovog suda – rekla je sutkinja Mulanda.

Source: slobodnadalmacija.hr

Ruski premijer Mihail Mišustin ovoga je tjedna napustio Kinu bez ‘plijena‘ koji Moskva dugo priželjkuje – jasne predanosti Pekinga izgradnji plinovoda Snaga Sibira 2, velikom projektu koji bi predstavljao transformaciju tokova energije diljem azijskog kontinenta. Projekt je zamišljen prije više od deset godina, kako bi pomogao Rusiji da se “okrene prema istoku” – plinovod kroz Mongoliju do Kine bio bi način da se diversificira trgovina plinom, povećaju prihodi i poraste diplomatska moć Kremlja.

Taj projekt, prvotno nazvan “Altaj”, po planinskoj regiji južnog Sibira, Altajskom gorju, postao je još važniji, a njegova realizacija još hitnija nakon početka ruske invazije na Ukrajinu jer Moskva sada traži nova tržišta za plin koji je tekao u Europu prije nego što su Kremlju nametnute zapadne sankcije bez presedana.

Problem za Moskvu je u tome što se Pekingu – koji je postao njezin ključni ruski gospodarski partner od početka invazije punog opsega na Ukrajinu – čini da ne treba žuriti sa svojim ulaskom u projekt. Radi se o suzdržanosti za koju analitičari kažu da jasno pokazuje koliko je pregovaračka moć Moskve u ratno doba oslabjela u poslovanju s ekonomski moćnijim susjedom, kako piše Financial Times.

Još jedan ruski plinovod, Snaga Sibira, pušten je u rad 2019. godine i očekuje se da će dosegnuti svoj maksimalni kapacitet od 38 milijardi kubnih metara godišnje do 2024. No, ovaj se plinovod oslanja na razvoj novih plinskih polja u istočnom Sibiru, s kojih se energent nikada nije slao u Europu, što ga je činilo manje korisnim za kremaljsku strategiju diverzifikacije.

Traženje alternative jedina ruska opcija

Suprotno tome, plinovod Snaga Sibira 2 opskrbljivao bi Kinu plinom sa sjeveroistočnog poluotoka Yamal, koji je kroz povijest opskrbljivao europsko tržište putem nekoliko plinovoda, uključujući i Sjeverni tok, kroz koji je plin prestao teći prošle godine zbog sankcija koje su nametnule europske zemlje, da bi potom bio uništen u sabotaži. Traženje alternative je od strateškog izbora za Rusiju postalo njezina jedina opcija.

“Peking ima povijest odugovlačenja pregovora kako bi postigao bolji dogovor – tako je bilo kada se pregovaralo o Snazi Sibira 1”, kaže Alicja Bachulska, stručnjakinja za kinesku politiku pri Europskom vijeću za vanjske odnose. “Kako se ruska agresija protiv Ukrajine pretvorila u dugotrajni rat, Peking vjeruje da njegova pregovaračka pozicija u odnosu na Moskvu može samo jačati”, dodaje. Odugovlačenje bi moglo omogućiti Kini da osigura nižu cijenu plina koji bi dobivala kroz plinovod, kaže Bachulska.

Kinesko-ruski pregovori o plinovodu intenzivirali su se u mjesecima prije početka rata. Tijekom Olimpijskih igara u Pekingu, Vladimir Putin i Xi Jinping potpisali su 25-godišnji ugovor za dalekoistočnu rutu i “definitivno su razgovarali o Snazi Sibira 2”, kako navodi Tatjana Mitrova, istraživačica u Centru za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia.

No, sve od tada, dok je Rusija u više navrata isticala svoju spremnost da krene s projektom, Peking je istovremeno upadljivo šutio. Tijekom posjeta Kremlju u ožujku, Xi je zaobišao temu Snage Sibira 2, dok je Putin govorio o planu kao da se radi o gotovoj stvari, rekavši da su “praktički svi parametri… finalizirani”.

Produljenje partnerstva pitanje vremena?

Pomno pazeći da ne ovisi previše o bilo kojem dobavljaču, Kina je bila vrlo aktivna u osiguravanju ugovora o prirodnom plinu za veće količine nego što su joj zapravo potrebne, objašnjava Gergely Molnar, analitičar za pitanja plinskog poslovanja Međunarodne agencije za energiju. Kina se oslanja na Rusiju za nešto više od 5 posto svoje opskrbe plinom, ističe on. Zajedno s planiranim povećanjem opskrbe kroz postojeće trase iz Rusije, sporazum o Snazi Sibira 2 povećao bi taj udio na oko 20 posto do ranih 2030-ih godina, prenosi Jutarnji.hr.

Kina bi imala koristi od plinovoda. Namjera joj je diversificirati izvore energije u zemlji, posebno opskrbu kopnom iz Rusije i središnje Azije, koja bi bila sigurnija od morskih ruta u slučaju geopolitičkih ili vojnih napetosti sa Zapadom. “Sigurnije je da transport plina ide preko Rusije, kopnenim putem, u usporedbi s udaljenim Bliskim istokom”, ističe Lin Boqiang, voditelj Kineskog instituta za studije energetske politike pri Sveučilištu Xiamen.

Iako postoje neke geopolitičke komplikacije pri dogovaranju sporazuma u kontekstu rata u Ukrajini, neki dobri poznavaoci kineske politike vjeruju da je produbljenje energetskog partnerstva s Rusijom samo pitanje vremena. “Nitko ne bi trebao očekivati da Kina doista treba prerezati svoj pristup ruskoj nafti i plinu”, kaže Victor Gao, potpredsjednik Centra za Kinu i globalizaciju sa sjedištem u Pekingu. “Ova vrsta trgovine je normalna, to je miroljubiva trgovina”. On navodi da će golema trgovina energijom između Rusije i Kine na kraju dovesti do rekonfiguracije opskrbe naftom i plinom u svijetu i da se, kako kaže, Zapad tome ne treba čuditi”.

Za Rusiju je izgradnja Snage Sibira 2 jedini način da nadoknadi barem dio izgubljenog tržišta EU-a. Na to tržište odlazila je većina plina proizvedenog na poluotoku Yamal. No, to isto tako znači da sada nema posebnog poticaja za Kinu da pristane na novi plinovod.

Nadoknada gubitka u Europi nedostižna

U međuvremenu, pak, Kina je također bila zauzeta razvojem drugih kopnenih puteva opskrbe. Na summitu sa srednjoazijskim zemljama prošlog tjedna, Xi je zagovarao izgradnju tzv. plinovoda Linija D, koji bi bio četvrti kineski plinovod u regiji kojim bi tekao plin iz Turkmenistana.

Oko 35 milijardi kubnih metara plina prošle je godine izvezeno iz Turkmenistana u Kinu putem tri plinovoda, u usporedbi sa 16 milijardi kubičnih metara koje je poslala Rusija putem Snage Sibira. Čak i s plinovodom Snaga Sibira 2, Rusija ne bi mogla nadoknaditi ono što je s prekidom isporuka u Europu. K tome, cijena tog plina također bi bila niža. Plin koji se šalje kroz plinovod Snaga Sibira – prema uvjetima postignutim kada je ruska pregovaračka pozicija bila mnogo jača – ima cijenu znatno nižu od nekadašnje europske tržišne cijene.

Sergej Vakulenko, bivši direktor strategija ruskog energetskog diva Gazprom, kaže da Rusija ne uspijeva postići niti cijenu koju Kina plaća za uvoz putem plinovoda od drugih dobavljača. S obzirom na te čimbenike, plinovod Snaga Sibira 2 bi Gazpromu donio oko 12 milijardi dolara godišnje, od čega bi država utržila oko 4,6 milijardi dolara kroz carine i poreze, kaže Ronald Smith, viši analitičar za naftu i plin u investicijskoj kompaniji BCS Global Markets.

Ovaj iznos, ekvivalentan iznosu manjem od polovice ruskih prosječnih mjesečnih prihoda od energije u 2023. godini, teško da može zadovoljiti Moskvu. No, Kremlj očajnički traži dodatne prihode dok mu raste proračunski deficit i ratni troškovi, a prodaja plina u Europi opada. “Ovaj plin nema gdje drugdje ići”, zaključuje Tatjana Mitrova.

Source: slobodnadalmacija.hr

Nakon gotovo 10 mjeseci borbe čini se da su ruske snage uspjele osvojiti gotovo cijelo područje grada Bahmuta. No, sasvim je jasno da ih je ovaj vojni “uspjeh” puno koštao te da su u toj bitci izgubili desetke tisuća ljudi, uglavnom iz postrojbi plaćeničke grupe Wagner. S druge strane, ukrajinske snage su u finalnim stadijima pripreme za protuofenzivu, što se vidi i po sve češćem ispipavanju potencijalno slabih točaka uz frontu, ali i neočekivanim incidentima poput upada ruskih diverzanata u rusku regiju Belgorod, što se sigurno nije dogodilo bez znanja Kijeva. O ovim temama, ali i mogućoj donaciji borbenih aviona F-16, koji se Kijevu čine bliži nego ikad, razgovaramo s vojnim analitičarom Igorom Tabakom, piše Jutarnji list.

– Rusija uvelike kontrolira Bahmut i čini se da je to jednim dobrim dijelom riješena stvar. Ono što Ukrajinci tvrde da drže je rub jednog kvarta na izlasku iz grada, radi se o nekoliko stotina metara kvadratnih. To je nekoliko viših zgrada, možda jedno veće postrojenje, a ne bi bilo čudno da ukrajinski vojnici uskoro budu izbačeni i iz tog dijela grada. Drugo je pitanje što su Rusi zapravo dobili s osvajanjem grada. Iza njih je srušeni urbani teren, uglavnom ispražnjen. A to će opet trebati kontrolirati, što znači da će trebati zaustaviti upade ukrajinskih komandosa, voditi logistiku, privući topništvo… A to je sve dosta teško jer su Ukrajinci i njihovo topništvo i dalje tu te imaju dobar pregled nad onim što se događa. To je i dalje jedna određena klopka, kaže Tabak.

Vojni analitičar dodaje i da Ukrajinci jesu ponešto napredovali oko grada, ali je to daleko od nekakvog zaokruživanja Bahmuta.

– Više ruski prostor zaokružuje taj njihov pristup gradu, nego li Ukrajinci zaokružuju Bahmut. Za nekakvu veću operaciju tražila bi se puno veća napredovanja i to na prvacima malo dalje od grada koji bi obuhvatili tu rusku vojsku, ali tome se za sada ne vidi traga.

Upad u Belgorod

Kad je u pitanju upad boraca Ruskog dobrovoljačkog korpusa u oblast Belgorod, koji je po svemu sudeći trajao nekoliko dana, Tabak prvo ističe da Ukrajinci u sastavu svoje šire vojske imaju vrlo raznolikih postrojbi – od međunarodne legije pa do više nacionalnih postrojbi.

– To je milje iz kojeg dolaze ove skupine te se opremaju dosta slično kao i ukrajinske. Bitna stvar je da Ukrajina u pripremama za veću kontraofenzivu već neko vrijeme traži slabe točke Rusima. Ja u tom kontekstu gledam upade preko međunarodne ukrajinsko-ruske granice poput ovog u Belgorodskoj oblasti. Rusi su to utvrdili, ali im fali ljudi pa je to bilo dosta slabo čuvano. I to je dalo mogućnost da se ekipa organizira, upadne cestovnim pravcem, raširi se i zauzme nekoliko sela. Rusi su prvo mislili da je to lažna informacija, a kad su shvatili da su izbačeni iz nekoliko sela, uslijedio je uzvrat. Krenulo se u borbu protiv tih partizana, a Rusi tvrde da su ih izbacili u roku 24 sata, ali se dulje vidjelo još snimke dima i pucnjave. To je pokazalo da su se tu našli na krivoj nozi i to će, kao i oni upadi u Brjansku, dovesti do raspoređivanja novih vojnih postrojbi koje će jače čuvati granicu. A to onda odvlači tu istu vojsku od nekih drugih dijelova bojišta i mislim da je to bila glavna namjera Ukrajinaca, kaže Tabak i napominje da stvarni fokus napada snaga Kijeva i dalje ne znamo.

– Tu se traži ratna varka, a ukrajinski navodi o rasporedu ruskih vojnika zapravo govore malo. Aktivno se radi da se protivnika razvuče i da se kao mogućnost ostave razne opcije.

Upitan o početku obuke ukrajinskih pilota na zapadnim borbenim avionima i mogućoj donaciji F-16-ica Ukrajini, Tabak napominje da njih treba skoro očekivati u Ukrajini.

– To nije na kratkom štapu. Puno je tu problema s tom idejom. Ukrajina već ima ratno zrakoplovstvo koje jako nadjačano i teško je očekivati da bi u prvom momentu taj broj zapadnih aviona mogao promijeniti odnos snaga. F-16 spominje se jer ih ima puno i u nekoliko europskih zemalja može se osloboditi rabljene avione pogodne za donacije. No, to je avion koji traži veliku infrastrukturu i relativno sigurne aerodrome te situaciju u kojoj protivnik nema na raspolaganju sredstava za njihovo suzbijanje i djelovanje na infrastrukturu. Kad bi Ukrajina i imala pilote za njihovo masovno korištenje to bi im dalo dodatne mogućnosti, ali to je daleko od čarobnog štapića. On može pomoći u određenoj mjeri, ali bojim se da ta cijela diskusija skreće pažnju s onog što Kijevu sad zaista odmah treba – streljivo, oklopnjake i protuzračno oružje.

Naš vojni analitičar napominje i da su sve kvote letjelica o kojima se priča, od 30 pa do 60, za ovo ratište izuzetno male.

– Tu trebaju stotine komada sve vojne tehnike koja se uopće spominje. Donacije pet aviona, tri tenka… to su simbolične geste koje se jedva odraze na bojište. Ok, drugo je ako se radi o komadima strateškog naoružanja, kakvim se pokazao Patriot, i drugih PZO perjanica – to može napraviti razliku oko Kijeva. Ali te tehnike nema dovoljno da se rasporedi oko glavnih gradova, kamoli da se njome pokrije bitnije sektore fronte ili sva kritična infrastruktura. To je jedan od problema – Zapad obećava, ali vrlo često oružje daje u smiješnim količinama, zaključuje Tabak.

Source: slobodnadalmacija.hr

Jedan od najmodernijih špijunskih ratnih brodova Vladimira Putina za dlaku je izbjegao da ga u Crnom moru raznesu tri pomorska drona, pokazuju šokantne nove snimke koje je objavilo rusko ministarstvo obrane na državnoj televiziji.

Snimka pokazuje brzi čamac bez posade kako juri preko vodene površine prema moskovskom izviđačkom brodu Ivan Hurs.

Špijunsko plovilo odmah je krenulo u manevre izbjegavanja i počelo pucati na nadolazeće dronove.

Početni udarci ruskog ratnog broda promašili su dron – ali baš kad je besposadni čamac prešao vrh vala, pretrpio je izravan pogodak, eruptirajući u ogromnu vatrenu kuglu samo nekoliko metara od svog cilja.

Ruski brod klase Jurij Ivanov, porinut 2017., bio je u međunarodnim vodama u Crnom moru nekih 40 nautičkih milja sjeverno od Bosporskog tjesnaca u vrijeme napada.

Ruski izvori rekli su da su ukrajinske oružane snage odgovorne za napad nakon što su prva izvješća sugerirala da su dronovi lansirani s civilnih brodova.

Napadnut i Krimski most?

Pokušaj napada na špijunski brod Ivan Hurs dogodio se u trenutku kada je snimljen dim kako se uzdiže i iznad Krimskog mosta koji je pod ruskom kontrolom, što je potaknulo sumnje da je također pretrpio napad.

Kerčki most, koji povezuje poluotok Krim s ruskom regijom Krasnodar, ponovno je otvoren u srijedu nakon što je nekoliko sati bio zatvoren zbog ‘vježbi‘, rekao je dužnosnik krimske administracije koju podržava Rusija.

‘Krimski most je zatvoren zbog vježbe koja se održava na tom području‘, rekao je šef anektiranog Krima Sergej Aksjonov.

‘Promet će biti uspostavljen za nekoliko sati. Pozivam sve da vjeruju samo provjerenim izvorima informacija.‘

Nije bilo jasno što se podrazumijeva pod vježbama.

Videosnimka objavljena na Telegramu pokazuje bijeli dim koji suklja iz središta mosta, te još dima koji se diže s jednog od prilaza, prenosi Jutarnji.hr.

Posljednjih dana Rusija je zabranila svim kamionima da idu na most, a zamjenik premijera je prilikom objave odluke naveo ‘sigurnosne razloge‘.

Dana 3. svibnja, napad drona izazvao je veliku eksploziju u skladištu nafte u blizini mosta, što je izazvalo sumnje da bi ukrajinske oružane snage mogle pokušati izvesti još jedan napad.

Brod koji štiti plinovode

Kijev još nije komentirao napad, no rusko ministarstvo obrane je u srijedu objavilo da su tri ukrajinska bespilotna plovila rano ujutro u Crnom moru bezuspješno napala ruski bojni brod Ivan Hurs u blizini Bospora.

Ministarstvo je u priopćenju, objavljenom na komunikacijskoj platformi Telegram, navelo da brod štiti plinovode “TurkStream” i “Blue Stream”, kojima se plin, jednim dijelom preko Crnog mora, iz Rusije transportira u Tursku. Dodali su da brod “nastavlja obavljati svoje zadatke”.

Priopćenje će vjerojatno podići napetosti u Crnom moru, gdje je Rusija prošlog tjedna pristala produžiti sporazum kojim se Ukrajini dozvoljava siguran izvoz žita iz njenih luka.

Ministarstvo je napad navelo kao opravdanje za proširenje ruskih mjera kojima brani svoje plinovode, iako nisu spomenute posljedice za sigurnost pošiljaka žita.

Neobjašnjene eksplozije su prošlog rujna oštetile plinovode Sjeverni tok 1 i 2, kojima se plin iz Rusije dovodio preko Baltičkog mora u Njemačku.

Rusija se, iako je dozvolila dvomjesečno produljenje žitne inicijative, i dalje žali da zapad ne ispunjava svoje obaveze dogovorene nagodbom jer ne uklanja ograničenja za izvoz ruskog žita i gnojiva.

Turska je jedan od pokrovitelja Crnomorskog sporazuma o izvozu ukrajinskog žita i odbila je slijediti zapad kada se u pitanju gospodarske sankcije Rusiji.

Nakon što je izgubila mogućnost korištenja svojih plinovoda u Baltičkom moru, Rusija želi da Turska postane još veće središte za izvoz ruskih energenata.

Ivan Hurs je izvidnički brod srednje veličine, a dovršen je 2013. Ministarstvo obrane je objavilo da su svi pomorski dronovi “uništeni paljbom standardnog naoružanja ruskog broda 140 kilometara sjeveroistočno od Bospora”.

Source: slobodnadalmacija.hr

Požar koji je u nedjelju odnio živote 19 mladih ljudi u školskom domu u Gvajani, zapalila je tinejdžerica zbog nezadovoljstva što su joj službenici doma oduzeli mobitel, rekle su vlasti AFP-u.

“Studentica je osumnjičena da je izazvala razorni požar jer joj je oduzet mobitel”, rekla je policija u utorak u priopćenju.

Požar se dogodio u nedjelju navečer u Mahdiji, rudarskom gradu u Gvajani, maloj zemlji engleskog govornog područja u Južnoj Americi. Službenici studentskog doma “oduzeli su joj mobitel, a djevojka je iste večeri prijetila da će zapaliti zgradu i svi su je čuli”, rekao je vladin izvor za AFP u utorak, koji je želio ostati anoniman, uz tvrdnje da je djevojka priznala činjenice.

“Učenicima nije dopušteno imati mobitel. Službenici su pronašli tu djevojku s telefonom. Očito je slala fotografije”, rečeno je izvor.

Maloljetnica, trenutno hospitalizirana pod policijskim nadzorom, otišla je u kupaonicu, poprskala insekticidom po zavjesi i zapalila je šibicom. Nekoliko mladih djevojaka iznijelo je istu verziju uzroka nesreće.

Prema riječima učenika, spavali su, a probudilo ih je vrištanje. Vidjeli su vatru i dim u kupaonici koji se brzo proširio zgradom izgrađenom dijelom od drveta, stoji u priopćenju policije.

Dramu je dodatno pogoršalo i to što voditeljica doma u panici nije uspjela pronaći ključ izlaznih vrata zgrade na čijim su prozorima bile rešetke. Vrata su se zaključavala svake večeri u 21 sat, dodao je izvor.

Muškarci su razvalili vrata kako bi preživjelima omogućili bijeg. Vatrogasci i policija stigli su 25 minuta nakon početka katastrofe, rekao je isti izvor.

Gvajana, malena i siromašna zemlja s 800.000 stanovnika koji govore engleski, bivša nizozemska a zatim britanska kolonija, posjeduje najveće zalihe nafte po glavi stanovnika i očekuje brz razvoj u skoroj budućnosti kada se zalihe počnu crpiti, što je tek na početku.

Source: slobodnadalmacija.hr